Željeznički transportni sistem se sastoji od mnogo elemenata, a ti elementi su međusobno zavisni. Bez odgovarajućeg sistema, vozovi ne mogu nesmetano da rade.
Prvo, tu je geografsko okruženje duž željezničke pruge.
Drugo, koja je svrha sistema: putnička ili teretna? Ako je putnik, potrebno je uzeti u obzir da li su putnici putnici koji putuju na posao ili na srednje- do duge-putnike.
Kada se razjasne potrebe, mora se odlučiti o vrsti željeznice koja će se graditi: laka željeznica, teška željeznica ili{0}}brza željeznica. Tu su i monošine, gumeni-sistemi kolosijeka i maglev željeznice, jer ove linije također koriste -vozove sa vođenim kolosijekom. Mnogi veliki gradovi sada imaju gradski tramvaj ili tramvajski sistem.
Nakon odluke o vrsti pruge, širinu kolosijeka mora se pažljivo odabrati.
Što se tiče pogona vlakova, antičko doba koristilo je konje, kasnije paru, a zatim električnu energiju, što je zahtijevalo sisteme elektrifikacije. To dovodi do različitih metoda pogona vozova. Najčešći su nadzemni kablovi i napajanje{2}}bazirano na stazama.
Konačno, broj kolosijeka se mora odrediti na osnovu obima saobraćaja. Ako je obim saobraćaja mali, može se izgraditi samo jedan kolosijek, ali mora postojati prolazna zona koja omogućava više od jednog voza da koristi ovu prugu. Ako je obim saobraćaja veliki, može se položiti dvostruki ili čak više kolosijeka. Neke prometne dionice imaju čak osam kolosijeka koji se kreću paralelno, sa četiri kolosijeka u svakom smjeru.
